Il piacere e tutto mio.

srijeda, 16.01.2008.

New Stuff!

Čitajte blog na mom službenom (iako još u beta-fazi) web siteu http://web.mac.com/instruttore.stefano !

četvrtak, 27.09.2007.

Same mistakes all over again...

Ok, ovaj post ima sve predispozicije da bude Nevenast.
Valjda ima nečega u onome da dragi ljudi utječu na nas.
Pa zašto onda pišem Nevenasti post a ne nemam Nevenaste ocjene?
Ok, dosta pridjeva od "Nevena".
I u čemu je fora s tim G-Mailiom?
Svi koji imaju internet imaju faking MSN,ali Maja i Reo se prave pametni pa imaju GTalk.
Što znači da moram napraviti gmail adresu.
No dobro.
Danas je zadnja epizoda O.C. treće sezone!
Šteta, a OC ima čudan utjecaj na mene.
Preko ljeta sam počeo slušati Death Cab for Cutie, Rooney i Modest Mouse.
A uskoro kupujem old skool Vansice (i da, to se tako piše).
What else...
Jedva čekam Chicago (Šajkeigo).
I lutanje po ZG, zar ne srce?
Ali prije toga slijedi kulturno uzdizanje/Deviant fotosesson/shopping odyssey u Grazu.
Možda ponovno pisanje bloga i nije tako sjajna ideja.
Ne da mi se.
Ali držat ću ga na respiratoru još neko vrijeme.

subota, 01.09.2007.

Bez naslova - again.

Ovo što pišem možda neće biti pretjerano suvislo, no svi imamo pravo biti razumljivi samo samima sebi. Bez obzira na druge.

Who made up all the rules?
We follow them like fools.
Believe them to be true;
Don't care to think them through.

(...)

Who are they?
Where are they?
How can they possibly
Know all this?

Jem, They

Stvar je u biti nevjerovatno jednostavna. Toliko je uobičajena i sveprisutna da ne postoji osoba koja ne zna za nju. I svi se suočavamo s time. Naravno, strah. Visina. Zatvoren prostor. Smrt. Ove riječi u nekima od vas izazivaju strah, no u mojem rječniku, strah se označuje kao povratak. Ne, ne kao povratak u širem smislu riječi, nego onaj koji me uskoro očekuje. I kako se sve više približava, tako me više hvata lagana tjeskoba. Ne, nije riječ o nikakvoj školi. Riječ je o povratku u svakodnevicu. Ovu, moju, sisačku. Sto puta prezrenu. Neki znaju o čemu govorim. Znaju kako je iskustvo u Taizeu utjecalo na mene, ali znaju da moj prezir prema trenutnoj svakodnevici puno dulje traje. I zato želim otići. Ispravak, pobjeći.

Ipak...

Srce...tvoja potpora mi puno znači. Možemo mi to. Na kraju krajeva, imamo iskustva (:

h0lo: This is the thing i was telling you about.

Ovdje nije sve izrečeno. Možda, jednom prilikom...

ponedjeljak, 20.08.2007.

Pariz

"Paris was made for lovers
Paris was made for lovers
Why else would Paris even be there?
The little streets so charming
The mademoiselles desireing
And they're the reason you'll find
me there..."

Michel Legrand

U prošlome postu ste mogli pročitati o Taizeu, a sada dolazim do dijela kada smo u subotu, nešto prije ponoći, spremili stvari, pozdravili se sa svima i uzbuđeni sjeli u autobus. Gotovo polovica Oyaka se skupila na parkiralištu i svi su nam mahali, i jedan zavoj kasnije, Taize se više nije vidio. Vožnjom kroz pitoreskna francuska mjestašca, domogli smo se autoputa (s time da je vozač prije toga pogrešno skrenuo na rotoru, došao na autocestu, pa ponovo na rotor i neku prigradsku cesticu kojom se vozikaju traktori). Vožnja je trajala više-manje šest sati, uz jedno kratko stajanje na autoputu. Kad nas je sam-svoj-majstor voditeljica Sanda upozorila da ulazimo u Pariz, trgnuo sam se iz sna i gledao van, ne želeći propustiti niti običnu kantu za smeće (kojih i nema baš puno, ali o tome kasnije). Nakon polustane vožnje, došli smo do središta grada. Pariz je u bio začuđujuće prazan, s obzirom da se radi o gradu s pet milijuna stanovnika. Dovezli smo se do Slavoluka pobjede i uspješno smo izbjegli manju prometnu nesreću (već pogađate razlog) da bismo se parkirali pokraj i tako bezveze čekali petnaest minuta (vozači nisu znali slijediti upute GPS-a). Kako je bila subota ujutro, ljudi su se vraćali iz noćnog života, i to 90% posto njih vozi Mini Cabrio, i iako je vani bila noć i pomalo prohladno, svaki cabrio ima spušten krov. Autobus je napokon krenuo, i ostavio nas u vjerovatno najpoznatijoj aveniji na svijetu, Champs Elysees (Elizijske poljane). Dok smo sjedili u busu čekajući konačan plan, promatrao sam ljude kako izlaze iz velikog disca Queen, svi su luksuzno obučeni i ulijetavaju u taksije ili u neke od parkiranih Porschea, Ferrarija i sličnih. Ima i tipičnih pariških zaljubljenih parova koji se ljubakaju na klupicama i stubama za podzemnu, ali i jedan skupo obučeni dečko koji spava na obližnjoj klupi. Kako je bilo prerano da se otvori podzemna, malo smo prošvrljali jednom od najskupljih ulica na svijetu. Ako ste mislili da je to ulica shoppinga i visoke mode, tek ste djelomično u pravu, zato što se svi dizajnerski dućani nalaze u ulici prije (zaboravih kako se zove), a butici po Champs Elysees su međusobno pomiješani, tako da se Louis Vuitton nalazi pokraj Adidasa, a kraj Cartiera možete kupiti kebab. Nakon što se podzemna napokon otvorila, ušli smo unutra, kupili karnete i čekali vlak. Stanica je bila poluprazna, ali je zato pretrpana reklamama i ima par automata za piće. Vlakovi su užasno brzi, a kako su bili poluprazni, mogli smo i sjesti. Samo 15 minuta vožnje kasnije (uz presjedanje) došli smo do znamenite četvrti Montmartre, kolijveke boemske revolucije. I da, tu se nalazi Moulin Rouge, ali nismo ga stigli vidjeti. Inače je Montmartre brdo, što znači puno uspona i stepenica, a nama, tek probuđenima to baš i nije odgovaralo. Tamo možete naći hrpu tipičnih restorančića, bistroa i dućana, ali i pokoju gradsku vilu te hrpe čistača. Kad smo se dovukli do vrha i bazilike Sacre Coueur, odvojili smo 15 minuta sa slikanje, zato što je pogled zbilja fenomenalan i jedna je od stvari koje se nikako nebi smjele propustiti. Bazilika sama po sebi je lijepa, ali i poluprazna, zato što je svećenik nedjeljnu misu držao za nekih 10-15 ljudi. Iznenadili su me i automati za nekakve "medaljone" na ulazu u crkvu, pa je samo pitanje vremena kada će staviti i automate za piće. Stepenicama smo se spustili do podnožja, i šokirala nas je količina smeća u prostoru bazilike, pa smo zaključili da je perivoj ekvivalent našem Rokiću. Nakon obavljanja prirodnih potreba u javnom WC-u koji izgleda kao kakva svemirska kapsula, krenuli smo metroom prema Place de la Concorde, jednom od najvećih trgova na svijetu. Trgom dominira egipatski obelisk star preko 3300 (!) godina i dvije identične fontane, fontane Kraljeva. Nakon kratke šetnje obližnjim parkom, sjeli smo na metro i odvetzli se do slijedeće stanice, Eiffelovog tornja. Sam toranj je onako spektakularan i lijep kakvim sam ga oduvijek zamišljao, a pravu predodžbu o njegovoj veličini možete dobiti tek kada stojite u podnožju. Kako toranj ima četiri postolja, postoje četiri ulaza, i to dvije vrste: lift i stepenice. Liftom ćete doći brže, ali ako dodate čekanje od sat i pol (i to ako nije gužva, a gužva je uvijek) više se isplati ići stepenicama. Do prve razine vodi preko 300 stepenica, u prijevodu, 10 minuta hoda. Prva razina se nalazi na visini od otprilike 50 metara, a pruža jedinstven pogled na cijeli grad, ali i još par stvari. Tako tu možete naći suvenirnicu, minijaturnu kino-dvoranu, muzej o tornju, WC i hrpu prostora za slikanje. Tu se još nalazi i kafić, a cijene su očekivano astronomske (kava je 4 eura, a flaširana voda,isključivo Evian, isto 4 eura.) Kako obožavam kroasane, nisam mogao odoljeti jednom, i bio je najfiniji kojeg sam dosad probao. Do druge razine se ponovno hoda 10-15 minuta, ali kad sam došao gore, vratio sam se na prvu da se malo odomorim, jer sam već bio na izmaku snaga. Inače. na drugoj razini je restoran Jules Verne, jedan od najskupljih na svijetu gdje se treba rezervirati najmanje 12 mjeseci unaprijed. Na trećoj razini, odnosno vrhu tornja je vidikovac, ali se lift treba čekati dva sata.Dok smo čekali ostatak grupe koji je imao živaca (i hrabrosti) za treću razinu, kupio sam suvenire i razglednice i pogledao kratki dokumentarac o tornju. Kada smo se svi skupili, bilo je vrijeme za vožnju brodom po Seini, što je značilo povratak dolje s tornja i onu hrpu stepenica. Ovaj put mi se od silnog hodanja pomalo vrtilo pa sam jedva čekao da siđemo dolje. Vožnja brodom je bila odlična, ali je prekratko trajala. Osim toga, ženska koja nam je bila vodič nije imala pojma o engleskom te sam uspio skužiti samo par riječi od svega što nam je napričala. Iskrcali smo se kraj otočića na Seini na kojem se nalazi katedrala Notre Dame i krenuli smo u razgledavanje Latinske četvrti, onog "tipičnog" Pariza. Kako smo i ovaj put bili podjeljeni u grupe, trebalo je nešto pojesti, a većina moje grupe je navalila na McDonald's, iako sam ja bio protiv. Kad smo stigli do McDonald'sa, shvatili su da ipak nije najjeftinije rješenje, no tad je bilo kasno pa smo se ipak tamo najeli. Latinska četvrt je puna minijaturnih dućana i restorana, ali poštanskog ureda ni za lijek. Kad sam napokon našao jednog, shvatio sam da ne radi nedjeljom pa svi koji ste očekivali razglednice, dobit ćete ih osobno. Kao i na sve ostale znamenitosti, na ulaz u Notre Dame je povelik red, pa smo to razgledavanje preskočili. Louvre smo vidjeli samo izvana, što je i logično, so obzirom na veličinu kompleksa (kao 4-5 Mimari) ali smo prošetali kroz shopping centar ispod Louvrea, luksuzno uređen, ali sa normalnim trgovinama. Šetnjom kroz grad našli smo prvi metro i dovezli se do Place Charles De Gaulle i još jednom bacili pogled na Champs Elysees i Slavoluk dok smo čekali autobus...O putu kući ne želim previše trošiti riječi. Vozač je na slovenskom autoputu vozio 70 na sat (vidio sam!) s time da je kočio u zavojima. Na autoputu. Sa 70 km/h. Nismo se ni trudili govoriti tiho kad smo ga ismijavali. No dobro, evo uživajte u fotkama.

(kliknite na sliku da biste povećali)

Slavoluk pobjede u točno 6 ujutro


Montmartre


Pogled sa Montmartrea


Bazilika Sacre Coeur


Obelisk


Ja ispred Eiffelovog tornja


Tour Eiffel itself


Atmosfera u podnožju


Pogled na južni dio Pariza


Notre Dame


Louvre


Au revoir, Paris!



Slike sa umjetničkim predznakom su na Neveninom Deviantu.

četvrtak, 09.08.2007.

Back. Who is back?
Esperto del cioccolato.
Manager dei 5 minuti in piu a letto.
Il professore del ballo.
Ambasciatore del capriccio.

Nemojte se opterećivati prevođenjem...

Let's get to the point...I'm not dead. Pa rekoh u posljednjem postu (25.4. ) da ću se vratiti kad tad. A sad se evo skupilo materijala za pisanje, pa uživajte u sljedećim retcima

TAIZE-PARIS 27.7.-06.8.
Vjerovatno su mnogi od vas do sada čuli za Taize, zajednicu u srcu Francuske koja svake godine okuplja nekoliko desetaka tisuća mladih iz cijeloga svijeta. Ove godine mi se pružila prilika da i sam tamo odem, no moram priznati da sam u početku bio poprilično skeptičan i sumnjičav prema svemu tome. Svi su govorili o nekakvom nevjerovatnom duhu zajedništva koji tamo navodno vlada, i činilo mi se da su to sve puste priče nekakvih fanatika. No idemo redom...Vi koji me poznajete osobno i preko bloga, znate da se moji ljevičarski i liberalni stavovi nikako ne slažu s onime što propagira katolička crkva,pa se sigurno pitate "Što će jedan Stevo u katoličkom kampu?" Da budem iskren, zapravo me privuklo to što je rečeno da ćemo ići u Pariz. Kako nisam prebolio odbacivanje maturalca Pariz-Amsterdam, pomislio sam da je ovo super prilika da vidim grad umjetnosti i romantike. Išao sam sa našim lokalnim crkvenim zborom gdje sve ljude više-manje poznam, osim par ljudi sa strane,ali o tome nešto kasnije. I tako, malo po malo, dođe kraj srpnja i počinju pripreme za put. Kako je to ipak kamp, trebalo je nabaviti i opremu za kampiranje. Ne želim zvučati razmaženo, ali zbilja nikad nisam imao prilike spavati u šatoru pa me zanimalo kako će to sve skupa ispasti. Nabavili smo ruksak u kojeg komotno stanu dvoje omanje djece, tanku vreću za spavanje (zato što je meni uvijek vruće) i stari je bio dovoljno dalekovidan da nabavi i svojevrstan luftić za kampiranje, da se ne gužvam po podu. Inače, išlo nas je 26-ero pa je minibus bio dovoljan za sve nas. Naglasili su da to nisu onakvi minibusi kakvima nas vozika Autopromet, no na kraju se ispostavilo da je naš bus upravo takav, samo srebrne boje. Samo putovanje je bilo doživljaj, zahvaljujući vozačima koji (pazite sad) nisu nikada bili izvan Hrvatske! Samo su se oslonili na GPS,jer inače nemam pojma kako bi smo našli Taize (francuskka verzija Mrduše Donjw= teška zabit). S nama su išla dvojica vozača, veseli Zagorci koji su vozili kao veseli kamikaze. Imali bismo stanke svakih četiri sata po točno 15 minuta, ni više ni manje, a između toga bi vozili kao manijaci. Na talijanskom autoputu sam brojao Lancie, ali mi je kod broja 26 dosadilo. Osim toga, vozač je stalno krivudao i mijenjao trake što i nije baš ulijevalo sigurnost, a sam autobus ima mekan ovjes pa se jako ljuljao. Na autoputu za Milano smo skrenuli za Torino, pa onda ponovo za Milano i tako još dva puta. Bio sam budan cijelu noć i uživao sam u vratolomijama vozača, koji očito nisu znali da kada se prestrojava iz trake u traku, gleda se u retrovizor (sve je završilo škripom guma i bijesnim gestama vozača Alfe 156 karavana). Na kraju smo prošli kroz tunel Mont Blanc, a vozači ponovo nisu znali da se na određenom (i vidljivo označenom mjestu) treba zaustaviti da senzori odrede volumen i težinu autobusa, te ih je taj sitni propust olakšao za 100 i nešto eura. Nakon vožnje po spektakularnom "Bijelom autoputu", stigli smo to Taizea. (to što smo skrenuli s autoputa, napravili krug po cesti i ponovo se vratili na isto mjesto ne treba spominjati) Plan je bio da dođemo u 10 ujutro, a mi smo došli u 7. (pogađate zašto). Nakon neprospavane noći trebalo je obići kamp i postaviti šator. Sva sreća što moj cimer Štef to zna, jer u protivnom bi spavao pod vedrim nebom. Vrijeme je bilo očajno, ali glavno da sam ponio samo jednu dugu majcu i samo jedne traperice. Nakon slaganja šatora, svatko je dobio radnu grupu i zadatak. Ja sam odabrao biti kontakt osoba i animator za male grupe (više o tome kasnije), ostatak je odabrao pranje suđa, naše tri udavače su odabrale zbor a Marko, Franjo i Jura su odabrali ljenčarenje. BTW, u Taizeu je sve vaša dobra volja, možete raditi sve a možete i da ne radite ništa. Nakon večere (leća!!!) bili smo preumorni za bilo što drugo i zaspali smo kao klade. Sljedeći dan smo se sastali sa bratom Davideom, koji je nama kontakt-osobama objasnio što ćemo raditi. Nakon toga, 300-tinjak nas Hrvata, Srba, Madžara, Njemaca, Španjolaca, Portugalaca i nešto malo Engleza se sastalo s bratom da nam održi biblijsko tumačenje. U biti ništa komplicirano, uzmemo tekst iz biblije, netko ga pročita i prevede ako je potrebno i brat ga objasni. Nakon toga odlazimo u male grupe po nas 9-10. Sada nastupamo mi, kontakt-osobe. Naš zadatak je voditi razgovor i potruditi se da svatko raspravlja o temi koju nam je ranije dao brat na glavnom sastanku. U mojoj grupi je bilo nas podosta, tri Njemice i jedan Njemac, dvije Srpkinje-Madžarice (tako nekako), troje Hrvata i ja. Njemci su bili prilično šutljivi svih deset dana, ali Dominique je govorila za sve njih. Zanimljivo, znaju malo toga o Hrvatskoj, ali svi znaju što su ćevapi. Kasnije smo se spojili s Barbarinom grupom radli lakše komunikacije (kod nje su svi Njemci osim dvoje Hvarana) i rezultat je bio OK, uspjeli smo raspravljati o dnevnoj temi i o manje formalnim temama. Tako bi pričali do podnevne molitve, pa evo da nešto kažem o tome. Na ulazu u multifunkcionalnu crkvu, nalaze se pjesmarice i psalmi na većini jezika i za vrijeme pjevanja veliki ekrani pokazuju broj pjesme koja se sljedeća pjeva. U biti, molitva je iznimno jednostavna. Kratko čitanje iz Biblije na par jezika, jednostavni napjevi i pet minuta šutnje za molitvu i meditaciju. I tako tri puta dnevno. Nakon molitve je jelo, što je priča za sebe. Kako kamp nema zaposlenih, distribuciju i kuhanje obavljaju posjetitelji kampa. Hrana je...osrednja. Da se najesti, ali nije pretjerano fina. Dobije se glavno jelo,jogurt ili voće (nekad zajedno),sirni namaz i kriška kruha te zdjelica za vodu. Večera je na istom principu, a doručak je uvijek isti: pecivo, kakao ili čaj, maslac i štangica čokolade. Svaki dio kampa ima svoje ime, oznaku ili broj, ali svima je najdraži Oyak. Oyak je mjesto gjde se nalaze automati za kavu i sokove, pizza,topli sendviči,vafli, pivo (samo jedna čaša po osobi) te mala trgovina živežnim namirnicama. Sve navedeno radi u određenim vremenskim razmacima, a zaposlenici su,pogađate, posjetitelji kampa. Kako je Taize bescarinska zona, sve je prilično jeftino. (limenka Cole je 0,60 centi, topli sendvič 1 euro itd.). No bit Oyaka je večer, kada se iza zgrade skupi gotovo cijeli kamp i svi se međusobno druže. Uvijek netko ima neki instrument (kao naša grupa) pa svi zajedno pjevaju, što je odlično iskustvo. Kako je Taize kamp, sanitarni čvorovi su zajednički, no i to se izdrži. Malo se prošećite po kampu i naći ćete tuševe u boljem stanju, nemojte se
držati najbližih (kao što smo mi radili do zadnjeg dana ). Sve u svemu, da opisujem sve što se dogodilo u Taizeu, ovaj post bi postao kratki roman. No jedno je sigurno, Taize je prekrasno iskustvo koje se ne može opisati, koje morate doživjeti, bez obzira na vjeru, jer tamo su svi prihavćeni i ne morate biti vjernik da bi vam to sve bilo jedno iznimno iskustvo. Bit Taizea je jednostavan život, na koji se lako priviknuti, ali jedno od naljepših doživljaja uopće je taj generalni osjećaj zajedništva i topline. Ljudi su tamo nevjerovatno povezani, iako su svi potpuni stranci, i nakon prvog dana vam postaje normalno da vam netko priđe i upozna se s vama iz čistog mira. Kao što je naša grupa zaključila, u Taizeu smo u potpuno drugoj zemlji, okruženi sa nekoliko tisuća ljudi iz cijelog svijeta, ali ipak se osjećamo kao kod kuće. Da ne spominjem to što bi dnevno upoznao bar 2-3 ljudi i sprijateljio se s dosta njih. I, na kraju sam ipak povjerovao u sve što mi je na početku bilo smiješno. Evo vam par fotki, a u sljedećem postu čitajte o Parizu!
(kliknite da biste povećali)

Naš šatorski tabor


Svirka u Oyaku


Dinka i ja s Talijanima


Internacionalno društvo (Senegal,Gambija,Švedska,Francuska,Hrvatska)


Primanje novog brata


Ja sa Slavoncima


Mi i Šveđani (zadnji dan)


Naša (uvjetno rečeno) mala grupa


Neke zanimljivosti
- većina stranaca zna za Hrvatsku, ali neki su pitali "Yugoslavia?"
- nitko od Srba ne sluša Six Pack!
- imali smo dvojicu susjeda Talijana, Nuncio i Carlo, s time da je Nuncio svaku večer vodio novu curu u šator.
- dobio bih više čokoladnog umaka na vaflima ako bi imitirao britanski naglasak (lik koji ih radi je Englez)
- većina ljudi nosi Vansice i Starke
- Šveđane smo naučili pjevati Fridu i zbilja im dobro ide
- Njemci su me pitali koliko sam dugo živio u Njemačkoj (Nisam bio duže od 4 dana),koliko,zaboga,imam iz njemačkog (2), idem li u nekakvu strogu privatnu školu (ne) i jesu li svi naši profesori takvi luđaci (više-manje).

srijeda, 25.04.2007.

Baš sam ne-kul...

Dok je prof. Perović bila u cvijetu mladosti i dok su zemljom hodali T-Rex i ostale dražesne životinjice, na ovom blogu se mogli pročitati tjedno barem dva nova posta. A danas...Danas vladaju neka loša vremena. Ne da mi se pisati postove. Zašto? Zato. NE-DA-MI-SE. Ja uredno čitam vaše blogove i ponekad ću ostaviti komentar, a ako se dogodi čudo i osvane novi post, bit ćete obaviješteni. Obećajem. Inače, travanj prošle godine je mjesec s najviše postova. Život je ironija.

Par citata za kraj: (ne onaj konačni, DUH)

The Godfather
Michael: It's not personal, Sonny. It's strictly business.

Cabaret
Sally: I'm going to be a great film star! That is, if booze and sex don't get me first.

Grease
Sandy: But it's true! I've just had the best summer of my life, and now I have to go away. It isn't fair.

Gone With The WindScarlett: Tara! Home. I'll go home. And I'll think of some way to get him back. After all... tomorrow is another day.

petak, 30.03.2007.

Monia's birthday party (17.3.2007.)

Trijezne Gaba i Lucija


Monia i Lucija (Yes guys, they are available!)


Pile (Tomo) i ja (obratite pažnju na prst)


Sanja, Gaba i Lada


Lada i ja



That's all for today, folks, Image Shack blokira pa ostatak pričekajte kasnije...

nedjelja, 11.03.2007.

Otmjena Dosada

Naziv posta je po jednoj pjesmi iz čitanke, jer u posljednjih par dana ništa ne radim, samo se dosađujem i zafrkavam. Kako nemam nikakvu konkretnu temu za pisanje, napravit ću "brain storming" pa ću pisati o onome što mi prvo padne na pamet... U utorak smo išli u Zagreb gledati "Komade iz snova" (onaj mjuzikl sa Beyonce) pa smo Nevena i ja iskoristili prigodu za kratko fotkanje za Deviant, o čemu ste mogli čitati na Neveninom blogu. Kliknite na link iznad pa prosudite kakve su fotke.. Inače, film je bio dobar, možda je malo predugo trajao i kraj mi se nije pretjerano svidio, ali sve u svemu je bilo zanimljivo. Dojam je pokvarila sama Nevena, koja je prosipala pola kokica po sjedalima, ali i buka koja je dolazila iz smjera Sonje i Lucije. Nakon filma počeo je spomenuti fotosession i već standardna opuštena šetnja gradom. Na putu kući se nije dogodilo ništa zanimljivo, osim što sam bio svjedok nesretnog slučaja. Naime, lokalni selj... ovaj, susjed je svojim uberkul nabrijanim autom pregazio mačku. Kad već spominjem uberkul aute, moram istaknuti da je ovogodišnji salon u Ženevi za moj ukus postao prozaičan. Nije bilo glamuroznih prezentacija i spektakularnih noviteta, nego nekako dobiješ dojam da je sve već viđeno. Uz današnju modernu tehnologiju, gotovo je nemoguće nešto zadržati u tajnosti, tako da su svi pompozno najavljivani noviteti već bili prikazani na internetu ili u časopisima. O tempora, mores! To bi se moglo reći i za jednu (po mom mišljenju) veliku novost, a to je da je Lancia promijenila logo! Iako smo svi očekivali tek manju izmjenu, ispostavilo se da je posrijedi radikalan restyling. Novi logo djeluje nekako jeftino, kao loša kineska kopija originala, i preagresivno za jednu marku koja se želi nametnuti elegancijom i stilom. Nestao je motiv zastave, koplja i volan je sada prestiliziran, uopće nije jasno što on predstavlja. Jedino što nije mijenjano je karakteristični oblik štita. Evo vam slike pa usporedite sami:
Lancia Logotip od 1974. do 2007.

I novi logo, predstavljen prije par dana

Pozdrav do slijedećeg posta...

ponedjeljak, 05.03.2007.

I tako je Stevo (p)ostao hendikepiran...

Nakon gotovo dva tjedna kreativne blokade, pred vašim očima je potpuno novi post... Pretpostavljam da po naslovu nemate pojma o čemu se radi, pa eto, Stevo je slomio prst! Kako se zbio ovaj nemili događaj? Neznam jeste li ikad vidjeli moju kuću, uglavnom , ali definitivno imamo previše stepenica. I tako jučer poslije podne zvoni telefon, i ja trkom sa kata u prizemlje, ali odnekuda se stvorio štok od vrata i sekundu kasnije, stojim u hodniku i zabrinuto gledam mali prst lijeve ruke koji je stajao pod neobičnim kutem. Pola sata kasnije, gotovo polovica ruke je izgledala nekako veće nego inače. Stara je reagirala oblogom od ljute rakije,ali nije pomoglo, dio ruke je čak i poplavio. Nakon što sam se nekako uspio istuširati, legao sam u krevet omamljen alkoholnim isparavanjima iz lijeve ruke. Ujutro se bol nakratko smirila,ali je zato cijela soba bazdila po rakiji. Stari me odvezao doktorici, koja je bila prilično čudno raspoložena, kao da je na nekakvim drogama. Napisala mi je uputnicu za kirurga i praktički me istjerala van. Kirurg je stanoviti dr. Anadolac, s kojim sam se imao prilike susresti u šestom razredu, i skoro me stajao glave. (to je ona epizoda sa bubregom, naime, doktor je bio uvjeren da mi je bubreg samo natučen i odbijao je MR pretragu na kojoj se ispostavilo da je bubreg odlomljen a ne samo natčen kao što je on uporno tvrdio) Pozdravio me otresito kao što i inače pozdravlja sve koji nisu liječnici, pa sam pomislio da bi bilo zgodno biti malo zločest. Dok mi je stavljao longetu, rekao mi je da "Imam sreće što je to lijeva ruka" a ja sam odgovorio da sam ljevak. On me blijedo pogledao i rekao "Pa što onda?" a ja sam mu vratio "Ljevaci se prilično često služe tom rukom" na što onviše nije imao komentara. Revenge is Best Served Cold No, to mi ipak ne pomaže u estetskom smislu, jer trenuto izgledam kao Edward Škaroruki koji se igrao s motornom pilom. A tako ću izgledati i u naredna tri tjedna. Mogu pisati,ali to izgleda nekako nakošeno, ali zato mogu tipkati po komjuteru bez ikakvih problema Jedan slomljeni pozdrav vam šalje Stevo

četvrtak, 15.02.2007.

Daily News by Stevo

Camilli Parker Bowles moraju odstraniti penis!

Camilla Parker Bowles (50) koja je uz Madonnu jedan od najpoznatijih britanskih tranvestita, mora se podvrgnuti zahtjevnoj operaciji uklanjanja penisa. Kako je došlo do ovoga, još se službeno ne zna, ali govorka se da Camilla ima rak prostate, što za muškarce u njezinim godinama nije nikakvo čudo. Nadalje, Britanijom kruže priče da će Camilla ići na tzv. "ugradnju" vagine, i time će ostvariti svoj životni cilj da postane žena. Čini se da će se već slavna rečenica, koju je princ Charles uputio Camilli na početku njihove veze ("Volio bih biti tvoj tampon") ipak ostvariti. (izvor: Večernji list)

PITANJE: Koji je dio ovoga posta potpuno istinit?

subota, 10.02.2007.

Let's talk about sex...

Ne, ovo neće biti lascivan post u stilu Male Pohotnice , nego osvrt na jednu od "kontroverzih" tema u našem prividno konzervativnom i čednom društvu. Naime, u javnosti se već neko vrijeme vode polemike o uvođenju seksualnog odgoja u škole. (što je potpuno suvišno, djeca su danas dobro informirana). I sada se javljaju dvije skupine, Forum i Grozd, svaka ima svoj program, ali ideja je ista, naučiti djecu što ide gdje i ostale trivijalne stvari. Dok Forum na stvari gleda liberalnije i slobodnije, Grozd (uz potporu Crkve) želi biti svojevrsna moralna policija. Negativni stav prema mastrubaciji, očuvanje tradicionalih vrijednosti obitelji i odvraćanje od odnosa prije braka glavni su ciljevi skupine Grozd. Ukratko, oni žele da se držimo za ruke i šećemo parkom a seks dolazi tek poslije vjenčanja. Što ja komentiram ovako: to je suludo. Kao prvo, obitelj kao takva, danas više ne postoji. Tradicionalne vrijednosti (čitaj uobičajeno patrijalhalno društvo) izgledaju otprilike ovako: majka domaćica, otac uzdržava obitelj, njegova je zadnja i svi mu se pokoravamo. Seks je moguć samo ako želimo djecu, a kontracepcija je grijeh. Što Crkva podupire, a novi broj Glasa Koncila donosi nekakve uvjete za sklapanje braka. Glavni urednik govori o hodanju bez grijeha (što god to bilo), a neke upute su ovakve: "...Budući da je u vezi dvoje mladih ljudi upravo spolni nagon najveći izazov, upravo svjesno kontroliranje tog nagona s njegovom velikom kušnjom omogućuje prijeko potrebno sazrijevanje mladića i djevojke..." Normalno. Cure, što bi ste učinile da se udate za nekog lika i niste s njime spavale prije vjenčanja, i shvatite da ima maloga?? Ironija sudbine?? Hoćete li se žaliti svećeniku? Glas Koncila također positovjećuje spolni nagon sa sebičnošču i govori da ljubakanje sprečava odgoj karaktera i da je znak slabosti... I kako je na kraju izbaran slobodniji program skupine Forum, Crkva se (očekivano) buni. Kaže da je za to kriva ni više ni manje nego dječja pravobraniteljica Mila Jelavić, koja navodno nije mjerodavna ocjenjivati znanstvenost programa. S druge strane, u izrazito katoličkoj Italiji, homoseksualni parovi su dobili bračna prava. Dakle...


P.S.Sretan ročkas Nevena!!!!!

srijeda, 31.01.2007.

Microsoft-the world's greatest imitator

Osamdesete su godine dvadesetog stoljeća,i kompjuterska industrija doživljava procvat. Najuspješnija kompanija je IBM,koja prodaje svoj PC,baziran na Microsoftovu DOS-u. DOS je nevjerovatno kompliciran i težak za uporabu,a da bi ste izveli najosnovniju operaciju, trebate bi i pravi kompjuterski štreber, geek. Mnogi ljudi odustaju od kupnje računala, smatraju ih dosadnima i kompliciranima,a kompjuteri namijenjeni igricama, kao Amiga, su preskupi samo da bi se na njima igrao Space Invaders. Za to vrijeme, Steve Jobs i Steve Wozniak su već bili poznati u Americi i svijetu po svojim Apple i Apple II računalima, minijaturama koji su bili popularni u uredima i nisu bili baš toliko komplicirani. I tako su jedan i drugi Steve odlučili napraviti računalo koje će biti jednostavno za korištenje i nadasve zabavno i upotrebljivo na poslu i kod kuće. I tako je na finalu Superbowla 1984. puštena legendarna reklama "1984", inspirirana istoimenim Orwellovim romanom. U reklami Veliki Brat predstavlja IBM, koji nadzire sve na svijetu i sve kontrolira, a onda dolazi mlada heroina koja na majci ima sliku novog Apple računala i razbija ekran na kojem se nalazi Veliki Brat, uz poruku "On January 24th, Apple Computer will introduce Macintosh. And you'll see why 1984 won't be like "1984". I tako je predstavljen Apple Macintosh, prvi kompjuter sa grafičkim korisničkim sučeljem. Nije samo promijenio Apple, promijenio je cijelu kompjutersku industriju. Oko pet godina kasnije, Microsoft je na tržište izbacio prve Windowse, jeftiniju i lošu kopiju Macintosheva operativnog sistema. Iako je Macintosh bio bolji, Windowsi su se mogli izvoditi na svim PC kompatibilnim računalima, što je bilo prilično jeftinije, a Apple je svoj operativni sustav proizvodio samo za svoja računala. I tako je Microsoft počeo karijeru kao kompanija koja će ubrzo postati monopilist na tržištu zahvaljujući krađi ideja od drugih. Da, Macov OS 8 je zbilja bio bolji,ali Windowsi 95 su bili jeftiniji, i mogli su se izvoditi na gotovo svim računalima. Mac je postao bolja, ali skuplja alternativa. Kao i Windowsi 98. Po mnogima najbolji Windowsi do sada, nisu ni sjena Appleovom OS 9. Mnoge komponente su čisto kopiranje,ali kako kopija nikad nije bila bolja od originala... Jasno je o čemu se radi. 1998. godine Apple predstavlja iMac-a, prvo računalo u povijesti koje je u prvi plan stavilo dizajn. Da računalo istovremeno može biti lijepo i funkcionalno, dokazalo je oko 5 milijuna prodanih iMacova u samo prvoj seriji. Vrijeme sivih i neuglednih kutija je očito prošlo... 2001. Apple prestavlja Mac OS X, koji je bio izuzetno stabilan i siguran, oku ugodan i jednostavan za korištenje, a tadašnji Windowsi XP, vjerovatno najomraženiji do sada, padaju u drugi plan. Prije par dana predstavljeni Windows Vista dobivaju uglavnom pozitivne kritike, ali većina recenzija tvrdi da još uvijek nisu nadmašili Mac OS X i to u ključnim stvarima, a jedna recenzija tvrdi: "...Vista hardly rocked my world during weeks of testing. It's a fine Windows upgrade, but it's also a shameless rip-off (and not quite the equal) of another major operating system, Apple Computer's Mac OS X....So, instead of purchasing a Windows PC, they could — and typically should — get an Apple Macintosh computer running OS X....Apple is about to release an OS X upgrade, nicknamed "Leopard," that will make Vista look archaic in some ways...But OS X has had eye candy like this for years. Oh, Microsoft throws in a few enhancements. Users can adjust the border translucency, for instance. But Vista is still only an OS X clone — and a slightly inferior-looking one, at that....". Dakle što nam to govori? Apple je čak 6 godina ispred Microsofta. A najnoviji pokušaj Microsofta da skine Apple bar sa jednog trona je Zune, tzv. iPod-killer. Tu kopiranje dostiže svoj bizarni vrhunac. Ako ste ikada kupili bilo što sa znakom jabuke,negdje ćete ugledati poznatu frazu "Designed by Apple in California". Što piše na Zune-u? "Hello from Seattle". Također, Zune možete kupiti, koje li slučajnosti, u bijeloj boji. A Zuneove slušalice su u biti Appleove, samo što su pofarbane u crno, i nešto lošije zvuče. A pakiranje je kao i kod iPoda, osim što je iPodovo očekivao ljepše. Ako ste zakleti geek i Microsoftov fan, slobodno pošaljite virus na ovaj blog, ako ga prije sami ne dobijete, ili vam ne daj Bože, PC zablokira.

P.S. Trebate još razloga? Probajte ovdje, ili ovdje, ili možda ovdje.

P.P.S. Reklamu "1984" MORATE VIDJETI,dakle kliknite ovdje!

srijeda, 24.01.2007.

Da,ovo je zbilja novi post...

Kao što sam već mnogima od vas rekao,nemam inspiracije za novi post. To jednostavno dođe i prođe,nekad bi mogao napisati roman a nekad jedva sklepam dva-tri reda...No dosta o mojim mušicama. Jeste li čuli za nekakvu kampanju nešto kao "Za Hrvatsku bez krzna"? Glavna protagonistica cijele kampanje je Fani kako-se-već-preziva. Fani, između ostalog, piše svoju kolumnu u Kliku gdje odgovara na ljubavne jade čitatelja, uključujući i seksualne probleme. I obavezno se kraj tih dubokoumnih črčkarija nalazi njezina slika u donjem rublju, obrađena u Photoshopu sa onim pogledom u očima koji govori "ja sam mala droljica,treba mi kurac i Louis Vuitton torbica" (ove stihove sam sad smislio ) Osim toga, Fani je nedavno posvojila štako...ovaj, psa jer ju je naovorio njezin femi-frend stilist. I tako se naša Fani slikala gola sa tim olinjalim štakorom, kojeg je postavila na strateško mjesto, a sama je izjavila da se nada da njezin lik na plakatu neće izazivati prometne nesreće (skromnost je vrlina). Realizator cijelog projekta je Viktor Drago, za kojeg nitko ne zna čime se bavi, ali sigurno ima veze s modom. No, ovim postom sam želio skrenuti pozornost na sveopće licemjerje u našem društvu. Takozvani "aktivisti" hodaju gradom i crvenim sprejem špricaju one babetine koje okolo hodaju sa mrtvim životinjama na sebi, i sad su oni veliki zaštitnici životinja i ljubitelji prirode. A sveopća masa ih podržava i svi se zgražaju nad krznom, svima je to fuj i odvratno i šta sve ne, ali ipak im nije problem pojesti životinjsko meso. Nije li sve to dvoličnost? Jer,svi ti koji se zgražaju nad time vjerovatno imaju doma neki odjevni predmet od kože,ili torbicu, novčanik, cipele... Ukratko, ljudi previše glume. Ako si baš protiv ubijanja životinja, onda se i ponašaj u skladu s time. Ja recimo nisam neki ljubitelj mesa i izvedenica od njega,ali jebiga,ne paše mi baš biti vegetarijanac. A isto tako ne volim da se životinje ubijaju radi krzna,a onda spustim pogled i vidim Pumice od brušene kože. Da ne patim od shizofrenije?

utorak, 09.01.2007.

Čedna naša domovino...

U današnjem večernjaku na drugoj ili trećoj stranici je jedan zanimljiv tekst o izvjesnoj bloggerici Pro Ana čiji blog dječja pravobraniteljica Kako-Se-Već-Zove želi zatvoriti. Wtf? Blog Pro Ana govori o anoreksiji i nudi savjete kako biti anoreksičan. Uz iscrpne opise dijeta i vježbi,tu su i upute kako se skrivati od staraca, o brojui kalorija u pojedinim jelima, o nagrađivanju same sebe kad se postigne određena težina...Ukratko,sve potrebno da bi ste izgledali kao kostur. Da stvar bude zanimljivija, anoreksična bloggerica dobiva komentare od jednako mršavih cura, koje joj se dive i u svemu slažu s njom. Inače,Pro Ana ima 45,8 kila i time nije ostvarila svoj cilj od 45 kila! Tih 0,8 kg su za nju ponižavajući i možda se malo kazni... (Čime,Big Macom??) Uglavnom,bit posta je moje zgražanje nad tim silnim ćudoređem u Hrvata. Sad zbog jedne iskompleksirane frikuše ona Antipatična Babuskara pravobraniteljica ide u novine jer je uvjerena da će navedeni blog loše utjecati na djevojčice,kad to već ne čine modni časopisi. Mislim da je to sve prenapuhano. Ili one američke fore za označavanje filmova, jer prema njima, prosječni akcić ne smije gledati dijete od 13 godina ako nije u pratnji roditelja. A najdraže su mi one fore za video igrice, da se zbog njih djeca nasilno ponašaju. Pa ja sam igrao Medal of Honour i Tekken kao desetogodišnjak, a izgledam li ja vama agresivno?? Mislim, nisu li sve te priče pomalo paranoične? Po mojoj teoriji, smetnje u ponašanju nisu toliko ovisne o igricama i filmovima već o okolini i obitelji. Ne kaže se uzalud da su djeca ogledalo kuće a ni ono "s kim si,takav si". Znam milijun primjera obitelji gdje su djeca kopije svojih roditelja (odnosi se na ponašanje), bilo to pozitivno, ili negativno kao što je spomenuta agresija. Recimo,ako neki klinac cijeli život gleda da mu stari tuče mamu, nije baš čudno ako će i on to u budućnosti raditi, zar ne? (zar nije očito da želim studirati psihologiju ? ) A isto tako, mnoge ljude znaju promijeniti ljudi s kojima se često druže,te znaju pokupiti neke osobine karakteristične za tu grupu. No, konkretno što se tiče anoreksije, ona je prvenstveno prisutna kod onih koji nisu sigurni u sebe i imaju nisko samopoštovanje. Znam da danas nije lako se oduprijeti svim tim trendovima (to se posebice odnosi na cure) i modnim i inim imperativima,no treba zadržati bar malo zdravog razuma i samokontrole. Ipak, ne želim osuđivati pjevačicu Ashlee Simpson. Njezin stari je neki svećenik-whatever, i često joj se znao uvući u krevet da "provjeri temperaturu". I sad se mi čudimo što ima bulimiju, pa zar vam ne bi došlo da povratite od muke da imate takvog oca??

No ipak ima nade,ako je on uspio...

petak, 05.01.2007.

Naslov??

Ujutro u 4 sata,mobitel me probudio i uredno javio da je baterija prazna.I kome to ne bi diglo tlak,ja lijepo spavam i sanjam što već a ta okrutna sprava me bezdušno probudi i dokono mi javi da se mora puniti.Par sati kasnije,došao je svećenik da posveti kuću i neprestano mi je išao na živce molbama da se uključim u crkveni zbor.Kad je napokon otišao,sjednem za komp da provjerim mail,a on se ne želi spojiti.Sat-dva kasnije,ulazim u poluprazni autobus i palim iPod a on nakon par sekundi javi da je prazan.Ni minutu dalje,na sljedećoj stanici u bus ulazi neka baba,koja je teglila cvijeća za opremiti omanji staklenik mora sjesti baš do mene,iako je autobus poluprazan.U knjižnici su mi ponovo proradili živci,nije bilo niti jedne knjižničarke,pa čak ni one antipatične a morao sam uzeti glupu lektiru.Sve četiri se nečemu jako smijale na katu,a kad su skužile da se stvorio red knjiških moljaca,udostojile su se doći čak dvije.Kasnije sam išao sa starcima u City Centar u Zagreb gdje mi je sve išlo na živce.I neki lik koji je navukao zimsku kapu do nosa i onako iritantno žvakao žvakaću uz široko otvaranje usta,i ona ženska u štiklama visine 15 cm sa slojem pudera debelim poput žbuke,i ona baba od kojih 50 godina u mikro-nano-mini minjaku,i onaj lik sa Nokiom N90 koji je sam sebe slikao u Guru dućanu,i oni ljudi obućeni u neke psihodelične šarene vreće koji su djelili neke letke,i onaj lik u poluraspadnutom Puntu koji je raspalio neku otužnu partijanu na zvučnike kvalitete prosječnog tranzistora iz '70-ih ,i ona ženska koja se izderala u s.Oliveru "Puši kurac!" tako da ju je cijeli dućan čuo...

Jesam li ja normalan kad me toliko stvari u jednom danu naživcira???

P.S.Za ljubitelje starki:Postoje starke u boji nazvanoj "Candy Glitter Pink".(pozlilo mi je).

subota, 23.12.2006.

Prije točno godinu i jedan dan,napisan je prvi post na ovom blogu! 366 dana i 60 postova poslije,osvrnut ću se na 2006.,koja još uvijek službeno traje.Prvi dojam je da je 2006. bila krcata događajima,što dobrim,što lošim.Idemo nekim redom...U školi je bilo prvo katasrofalno,pa iznenađujuće dobro.Hvala bogu,Latinac je otišao u penziju i svi navijamo da mu se izvjesna profesorica pridruži,ali kako sada stvari stoje,morat ćemo se strpiti.Što se tiče elektronike i gadgeta (MOJE područje),2006. ću pamtiti po tome što sam nakon 2 godine čežnje kupio iPod.Nakon njega je usljedila Nokia N80,a sve bi savršeno upotpunio jedan MacBook Pro,ali bilo bi predobro da bi bilo istinito pa bi on vjerovatno eksplodirao ili nešto slično.Na emocionalnom polju,bilo je zanimljivo i burno,i to se najviše odnosi na prijateljstva.Polu-prijateljstva su se zasluženo raspala, ali zato su se neka još više učvrstila i dokazala da su zbilja dragocjena i da ih treba čuvati...No,također se ispostavilo da maliciozne,sebične lažljivce i naivne budale koje se za njima povode ne treba osuđivati,već žaliti jer im očito nema pomoći.Eto,to bi za sada bilo to,slijedi opis fešte kod Lucije & Maje!

Lista poštapalica iz 2006:otkida!,fensi,pink,black,give me a bljuv,isomiki,bacit ću se,polu,fabulous,zakon,strašno,užas.

P.S.Sretan Božić,Bajram,Hanuka!

P.P.S.Svi koji misle da se navodi iz posta odnose na upravo njih,u pravu su.

četvrtak, 21.12.2006.

Tonka postala zvijezda!

Naša školska zavodnica i vodeća femme fatale...Naravno,riječ je o Tonki.Ako niste znali da je Tonkina slika u Kliku,vratite se u špilju u kojoj ste živjeli prošli tjedan.Pa ljudi moji,Tonka je zvijezda! A ja se pridružujem jednom od vodećih mas-medija i objavuljem Tonkinu sliku.No,hoće li naša lokalna zvijezda stati samo na tome??? Nadajmo se da neće,pa evo mog prijedloga kako bi trebala izgledati snaslovnica Klika za koju godinu:(naravno,to je još uvijek Photoshop u početničkoj fazi,ali to nije bit!).Ali ako ne uspije kao sexy chica,Tonku uvijek očekuje studij na PMF-u,i to ni manje ni više nego kemija ...Uživajte i i wish you a very Tonka christmas and a Tonka new year!

Budući izgled naslovnice Klika: (kliknite na sliku da biste povećali)

utorak, 12.12.2006.

Novi post!

Odgovaram mnogim zahtjevnim, i da ne kažem pohlepnim čitateljima:NEMAM VREMENA ZA NOVI POST! A možete zaključiti zašto:pa ljudi moji,visi mi ocjena iz matke i iz njemačkog,učim po cijeli dan i možete misliti da lažem,zato što ja inače NIKADA ne učim,ali sad je zbilja stiska.Osim toga,naša draga raska je odlučila pitati hrv. romantizam i realizam SVE,i to SUTRA!!! a tu je još i sudbonosni TEST IZ MATEMATIKE! Da ne bi sve ispalo grozničavo i psihodelično,evo vam par natuknica koje želim spomenuti na blogu ali nemam prilike.Kao prvo,pozdrav Mariji koja je napokon dobila internet i sad može čitati ovaj blog a bogme i pisati svoj.Jer,nitko ne želi osjetiti nešto mlohavo u ustima,zar ne?? (interna fora,ne pitajte).Maloj Pohotnici poručujem da život nije fer, i da njet ona kriva što nam je profesor stari kreten.Neveni želim lijep i bezbrižan provod u Zagrebu i zahvaljujem joj na bilježnici iz matematike.To bi bilo sve,a za mirnije dane očekujte lijep i dugačak post.Veličina je važna!

subota, 02.12.2006.

Buy me!

Ako živite u našoj maloj selendri ili u okolici,niste mogli izbjeći otvaranje Interspara.Znatiželjni kao i inače,Nevena i ja smo u četvrtak otišli ravno (ne doslovno,malo smo fulali put ) u novi,blještavi trgovački centar.I moram reći da sam jako,jako iznenađen.To?? U Sisku??? Nemreš vjerovat! Prvo smo naravno otišli u New Yorker,koji je potpuno isti kao u Austriji a možda i bolji.Bio je i neki DJ pa je muzika bila fantastična,nadam se da će tako i ostati.Odjeća je kao u Austriji,a i cijene,ništa nije skuplje ni jeftinije.Nevena je bez ustručavanja dala svoj sud o prilično smionim komadima odjeće:
I Think Red!

Pink? Gimme a bljuv...

Još imate i Tom Tailor koji je malo manji nego u Zagrebu ali jednako dobar,S.Oliver koji je skup u zadnje vrijeme i one trgovine za cure Orsay i Tally Nešto (neznam kak se piše).I šepeceraj je jako dobar,sve izgleda europski i blještavo,uostalom,kao i cijeli centar.No,nameće se jedno pitanje:tko će tamo kupovati? Veliki broj ljudi na otvorenju vjerovatno neće biti stalna slika.Još uvijek ne razumijem kako jedan Sisak od 50.000 stanovnika, sa hrpom nezaposlenih i sa službeno potvrđenim 3. mjestom u Hrvatskoj po broju siromašnih može imati takvo nešto.Čini se da ostaje ulaziti u minuse,vaditi čekove,kartice i ostale hrvatske metode plaćanja.Živio kapitalizam!

četvrtak, 23.11.2006.

Somebody's watching me...

U posljednjih dva dana oko mene se događaju samo čudne stvari.I to bez ikakvog smislenog objašnjenja! Pazite samo što se dogodilo jučer...Neznam jeste li ikad vidjeli moju kući,uglavnom,nemam prozore nego stijene (oni veliki prozori) i svaka soba ima jednu.A moj krevet gleda prema van,tako da kad ležim,vidim kroz stijenu.(Oprostite na nezgrapnom opisu).Uglavnom,prekjučer ja slušam muziku prije spavanja (moj svakodenvni ritual) i nešto sam se zamislio kad najednom prema mojem balkonu se spušta neka ogromna leteća stvar.Možda i ne bi bilo tako spooky da vani nije bio mrkli mrak pa ta tajanstvena leteća životinja je jedva bila vidljiva.Ostao sam paraliziran,muzika svira a ja gledam kako se ta stvar sve više i više približava balkonu.I nonšalanto je sjela na ogradu,a ja i dalje užasnut buljim bez ikakve ideje što da radim.Par trenutaka kasnije,navedeni stvor raširi krila,što je još samo pogoršalo situaciju jer je izgledalo kao u onom filmu "Ptice".I nakon par sekundi,približavao s eneki auto pa je stravična ptica odletjela,valjda se preplašila buke.Imajte na umu da je to sve bilo oko ponoći,kad na cesti nema auta i svugdje vlada grobna tišina.Otšao sam u prizemlje po malo vode da dođem k sebi i nastojao sam iz glave izbaciti sliku one odvratne sove,ili što već je.

ima još...

Jučer je nestalo struje pa sam bio prisiljen se tuširati pod svijetlom svijeća.I ne,nije nimalo romantično,posebno zato što sam skoro umjesto šampona uzeo ono za pranje intimnih dijelova I tako se ja bezbrižno tuširam,kad najednom se svijeće pogase! Bez ikakvog vidljivog razloga,prozor je zatvoren,vrata isto,pa tko mi to onda gasi svijeće??? Nekako sam napipao put do sobe,legao sam u krevet i baš kad sam skoro zaspao,struja je došla i luster me skoro oslijepio.Koma,baš nemam sreće...

Michael Jackson
Thriller

1st Verse
It's close to midnight and something evil's lurking in the dark
Under the moonlight you see a sight that almost stops your heart
You try to scream but terror takes the sound before you make it
You start to freeze as horror looks you right between the eyes,
You're paralyzed
Chorus
'Cause this is thriller, thriller night
And no one's gonna save you from the beast about strike
You know it's thriller, thriller night
You're fighting for your life inside a killer, thriller tonight

2nd Verse
You hear the door slam and realize there's nowhere left to run
You feel the cold hand and wonder if you'll ever see the sun
You close your eyes and hope that this is just imagination
But all the while you hear the creature creepin' up behind
You're out of time

Chorus
'Cause this is thriller, thriller night
There ain't no second chance against the thing with forty eyes
You know it's thriller, thriller night
You're fighting for your life inside of killer, thriller tonight

Bridge
Night creatures call
And the dead start to walk in their masquerade
There's no escapin' the jaws of the alien this time
(They're open wide)
This is the end of your life

3rd Verse
They're out to get you, there's demons closing in on every side
They will possess you unless you change the number on your dial
Now is the time for you and I to cuddle close together
All thru the night I'll save you from the terror on the screen,
I'll make you see
Chorus
That this is thriller, thriller night
'Cause I can thrill you more than any ghost would dare to try
Girl, this is thriller, thriller night
So let me hold you tight and share a killer, diller, chiller
Thriller here tonight

(Rap performed by Vincent Price)
Darkness falls across the land
The midnite hour is close at hand
Creatures crawl in search of blood
To terrorize y'awl's neighbourhood
And whosoever shall be found
Without the soul for getting down
Must stand and face the hounds of hell
And rot inside a corpse's shell
The foulest stench is in the air
The funk of forty thousand years
And grizzy ghouls from every tomb
Are closing in to seal your doom
And though you fight to stay alive
Your body starts to shiver
For no mere mortal can resist
The evil of the thriller


(into maniacal laugh, in deep echo)

četvrtak, 16.11.2006.

Go, go, go, go
Go, go, go shawty
It's your birthday
We gon' party like it's yo birthday
We gon' sip Bacardi like it's your birthday
And you know we don't give a fuck
It's not your birthday!

da,sretan mi rođendan…
Za sada nisam dobio niti jedan od priželjkivanih poklona (Nikolina Pišek,Beyonce,Nicole Scherzinger,iMac,Mac Book Pro,Nokia N93 ili N72 ili 7373…al' smo skromni)
Kako je danas sve u rođendanskom (happy) raspoloženju,odlučio sam oraspoložiti i vas,i zapamtite,kada mislite da ste najjadniji na svijetu…Promislite ponovno…

Medijska kritika by Stevo Special Edition!!!
Recenzija albuma Sandre Dabo

Osim ako posljednjih godina niste živjeli u špilji,niste mogli ne vidjeti slavnu Sandru Dabo,samozvanu Kraljicu Novalje.Njezin cilj je postati slavna,pa iako u StorySuperNova show-u nisu prepoznali njezin izniman pjevački i zabavljački talent,Sandra se ne da.
…Preko trnja do zvijezda…
Uz pokoji spot na Z1,Sandra je izdala i album,koji nosi već legendaran naziv «Kraljica Novalje».
Prilažem sliku omota albuma:
Na albumu se nalazi 7 pjesama,pa idemo redom:

Kraljica Novalje
Pjesma koja polako postaje klasik hrvatske pop scene je ujedno i prva na albumu.Neki će reći da je Sandra egocenrična,ali nitko nije savršen.

Pjevačica ja sam bajna
Popularna zvijezda sjajna
Popularnost me ne brine
Ljepša sam od Severine
U Papaya coctail baru
Važim ja za ljubav staru
Znaju svi za moju bit
Standardni sam ljetni hit

REFREN:
Novaljska sam ja kraljica
Bogata sam,vedrog lica
U sebi dobrotu imam
Svakome na svijetu štimam
Novaljska sam ja kraljica
Demokratska Hrvatica
Ako treba ću u boju
Umrijeti za zemlju svoju

Ja se hranim paškim sirom
I njegovom janjetinom
I zato sam žena sretna
Jer je hrana kvalitetna
Rado bi me svatko pika
Još me krasi paška pič..ovaj..čipka
Čipka mi je ručni rad
Pa me voli star i mlad

Novaljska sam ja kraljica…


Ostale su pjesme većinom prerade Lepe Brene (!) i Thompsona (!!!)
Kao na primjer,Ive voli disko (što mislite,kako glasi original?).
U Novalji disko klub
Za njim Ive moj je lud
A ja cura iz naroda
Ne paše mi disko moda

Ive voli disko,disko
A ja kolo dalmatinsko
Da budemo blisko,blisko
Nek mišnjica svira disko…

Nakon što izjavljuje da je cura iz naroda,u sljedećoj pjesmi Duge noge (obrada istoimenog folk-hita) Sandra tvrdi potpuno suprotno:
…on je čoban a ja cura fina
seoskim me gnjavi poslovima….

Duge noge za igranje
ne za hodit na imanje
Vito tilo za gledanje
Ne za mužnju i kopanje

U pjesmi Ča je to na paškom trokutu veliča lokal-patriotizam i valjda svoju ljepotu…Uglavnom.
Ča je to na paškom otoku
Ča te tira mome trokutu (!)
Ča je to na paškoj steni
Ča te tira prema meni

No lokal patriotizam tu ne prestaje,još je snažniji u pjesmi Geni kameni (Thompson).U biti nabraja sva mjesta na otoku Pagu.Svoju misao završava riječima «Kad na tvrdoj paškoj stini,paški rod se ujedini» što možemo shvatiti kao ultra desničarski pokret za nezavisnost Paga. (Njofra???)

Nepravdu nanesenu u StorySuper Nova emisiji opovrgava pjesmom Ja sam zvijezda nova Story Super showa,preradom Brenine pjesme Dama iz Londona.
…jer kad Sandra piva u srce te dira
kad našminkam obrvice
kad izbacim guzičice
kada njišem s kukovima
crnom kosom i njedrima…
U istoj se pjesmi obračunava sa Alkom Vuicom,sljedećim stihovima …»gdje je sada Alka Vuica,umišljena bosančica,nek biži ča dalje od Novalje»…

Posljednja i najbolja pjesma se zove Tangice od čipke.Svaki komentar je suvišan.
Joj,ča volim tangice obući
Takve nose top-modeli vrući
Kad prošetam ja korz Zrče uh uh
Srce momcima zadrče (!!!) uh uh

REFREN:
Ča to krasi moje noge gipke
Tangice od čipke,tangice od čipke

Suknja uska,uz tilo se svila
Tangica se ispod nje poziva
Kad prođem kroz Novalju uh uh
Dečki poljupce mi šalju uh uh

REFREN

Momci zure u obline moje
Tangice mi superseksi stoje
Kad prošetam ja korz Zrče uh uh
Srce momcima zadrče uh uh

REFREN

petak, 10.11.2006.

Let's ride...

Svi vi koji svakodnevno putujete autobusom na posao ili školi,znate da to može biti prilično stresno iskustvo.Nadrkani vozači,prastari busevi,žvakače na sjedalima i sve ostale radosti čine ta kratka putovanja odličnim prigodama za razne gluposti.Kao i prije par dana.Svi znate da su Auto prometovi autobusi u poluraspadajućem stanju,a vozači na rubu živaca.A takva kombinacija zna biti pogubna.Prvo smo čekali vječnost da uopće uđemo u staro željezo iliti autobus u kojem je smrdilo kao da ste u kabinetu iz kemije zapalili gume i plastiku.Nakon što ga je vozač uspio upaliti,smrad je postao još gori,i da neki stariji čovjek nije otvorio krovni prozor,vjerovatno bi se ugušili.O nama bi pisali 24 sata i cijeli Sisak bi doašo na pogreb.Anyway...Kad ni to nije bilo dosta,vozač je vozio kao kamikaza kojoj su dali ecstasy.Stražnji kraj je cijelo vrijeme bježao prema naprijed,a na podvožnjaku sam mislio da će mi želudac ispasti kroz usta.Neka bakica je čak rukama pokrila oči.Kad već spominjem bakice,poznata je linija Sisak-Greda,ili penzionerska,zato što se njome voze samo penzići koji idu na plac i pokoji učenik.Onda vam oni nose hrpe torbi ili gajbi,i pri svakom naglom kočenju,sve to silno voće i povrće se kotrlja po autobusu.Jednoj su posebno antipatičnoj babi pala jaja na pod,a neki postariji gospodin joj je rekao da ih stavi među noge,gdje im je i mjesto.Baba se sablaznila,a cijeli bus je umro od smijeha.Poseban je doživljaj kada sjednete kraj jednnog od njih i prvo vas 15 minuta proučavaju i bulje,a onda pitaju "A čiji si ti?" ili pokazuju uputnice i recepte.Jednom sam tako sjedio kraj nkog djede,koji je imao na krilu veliku kutiju.I činilo mi se da se u toj kutiji nešto kreće,i da me ta stvar gleda.Na kraju je ispalo da su to bili neki posebno agresivni pilići.

AC/DC
Highway To Hell

Living easy, living free
Season ticket on a one-way ride
Asking nothing, leave me be
Taking everything in my stride
Don't need reason, don't need rhyme
Ain't nothing I would rather do
Going down, party time
My friends are gonna be there too

I'm on the highway to hell

No stop signs, speed limit
Nobody's gonna slow me down
Like a wheel, gonna spin it
Nobody's gonna mess me round
Hey Satan, payin' my dues
Playing in a rocking band
Hey Momma, look at me
I'm on my way to the promised land

I'm on the highway to hell
(Don't stop me)

And I'm going down, all the way down
I'm on the highway to hell

srijeda, 01.11.2006.

Jedan od onih dana...

...kad je sve sjeb***! Jučer smo se Ivana i ja lijepo dogovorili da ćemo uzeti dan slobodno,jer se skupilo podosta školskih obveza,a nama se nije dalo učiti pred ove kratke praznike.I tako sjednemo u MD,pričamo i pričamo i pričamo,kad nam se pridruže Aco,Andrija,Barbara i ostali bekani.Predložio sam kompromis pa smo otišli u Default.I tamo se izmjenilo cijelo društvo,pa samo nakon gotvo 5 sati kafenisanja odlučili otići svatko svojim putem.No,čim smo izašli iz Defaulta,ugledali smo našu dragu rasku,koja nas valjda nije skužila jer je nosila sunčane naočale (a bez dioptrijskih slabo vidi).Kako je bilo tek 12 sati,imao sam vremena do pola 2 kad sam morao otići frizeru.Do tada sam šetkarao gradom sa Marijom i Majom.I šetamo mi nonšalantno drugom ulicom,kad nama u susret ide,već pogađate,RASKA!!! Samo nas je pozdravila i vedro produžila dalje.No,imam dobar alibi pa mi to ne bi trebao biti problem.Kod frizerke sam čekao gotovo 20 minuta,a kako nije imala nikakvih drugih časopisa osim modnih i tračerskih,tih 20 minuta sam se dosađivao na smrt.Kad sam napokon došao na red,frizerka je predložila da mi promijeni imidž,s čime se nisam baš složio,ali nek joj bude,ne moram stalno izgledati isto.I rekla je da moram doći za dva mjeseca,dok mi kosa naraste.Vjerovali ili ne,pustit ću kosu,za koji centimetar.Baš me zanima...Uglavnom,sve ove haloween dekoracije po gradu me pomalo živciraju.Od kad mi slavimo neki besmisleni američki blagdan??? To me podsjetilo na moj prvi i jedini Haloween party,na kojem smo bili samo Mala Pohotnica i ja.Pojeli smo pizzu,napravili kokice i gledali smo film Carrie zato što je navodno jako strašan.Nama je bio urnebesno smiješan,možda zato što smo likove povezali sa ljudima iz osnovne. Ali ako se ipak odlučite pogledati film,učinite to SAMI.(obratie pozornost na zadnju scenu).

Eto,to bi bilo to,iskusniji čitatelji će primjetiti da ponovno pišem blog u formi dnevnika,što sam i radio prvih par mjeseci.Btw,ovo je (već) 53. post!

Pozdrav!

petak, 27.10.2006.

Is this blog a guilty pleasure?

Čitam Klik neki dan,i vidim reklamu za zagrebački klub Močvara kako objavljuje "Guilty Pleasures" večeri.Wtf? Sama sintagma "guilty pleasure" mogla bi se doslovno prevesti kao "znam da je sranje,ali ipak to volim".Kužite? Ono što volite,ali vas je malo sram priznati.I tako navode da će se nam spomenutim događanjima slušati glazba iz osamdesetih.WTF?! Zbilja mi nije jasno zašto je nekoga sram priznati da sluša osamdesete.Da,dobro,ružna odjeća,glupe frizure,lagani ritmovi i tekstovi...Bla-bla.Ali ja osobno obožavam glazbu iz tog doba,i do sada nisam upoznao osobu koja se to srami priznati.I zašto to onda nazivaju "Guilty Pleasure"?Ako mene pitate,PRAVA guilty pleasure glazba bi bila narodnjaci.I to potpuno logično,jer nitko ih ne sluša,sve je sram ali naravno,svi znaju tekstove,mjesta za izlazak...Nije li to sveopće licemjerje? I pozivam sve čitatelje da mi pomognu sastaviti:

Guilty Pleasures from 1 to 10
1)Eurovizija i ini festivali
2)Big Brother
3)Pornjava
4)Fast Food

Vaši prijedlozi?

petak, 13.10.2006.

Mislim ono vol.3 !!!

Vjerovali ili ne,odlučili smo napregnuti moždane vijuge za kreativnost i humor (i staviti u drugi plan one zadužene za učenje ) i evo ga: Mislim ono vol.3! Ako i dalje neznate o čemu se radi,pročitajte istoimene postove iz svibnja 2006.A ako već jeste,pripremite maramice i cry us a river zato što je ovo zadnji nastavak trilogije...Ali za početak,jedna mala posveta:

Prijateljice!
Kroz dvije godine bila si nam najveća inspiracija za ove postove.Iako te više nema u našoj školi,i dalje osluškujemo u nadi da ćemo čuti vihor tvojih ekstenzija,piskutanje tvoje Motorole V3 i zvuk pucanja šavova na tvojim Replay trapericama.Budi nam i dalje vedra i plava,i papaj sendviče iz MD-a.

1. scena:Lana i Sonja uživaju na Zrču.Ekstenzije vijore na laganoj buri a nokti se cakle na paškome suncu.Bikini jedva prikriva ono što bi i trebao prikrivati a piercing bode u oči.Roza Motorola i Samsung piskutaju zbog hrpe poruka od tog i tog lika a sunčane naočale sa znakom Chanel od pola metra tope se na suncu.

Lana:Joj,fakat je vruće.Kaj bi ih ubilo da tu metnu neku klimu?
Sonja:Fakat je hot,kuiš nemrem držat Kozmo u rukama.
Lana (pokazuje na curu kraj njih koja se maže kremom za sunčanje):Gle ti ovu kak se bahati s tom fensi kremom.Mislim ono,kaj joj je? Dođe na sunce i sad bu se mazala,pa kak bu pocrnila? Fakat je jadna.
Sonja:Onak totalno.Mislim ono,ak već nema solarij doma,kaj glumi sad? Mislim helou?
Lana (ljutito puhne):Gaborka.
Sonja (javlja se na mobitel):Haloo? Ej,di si? Kaj buš nam fakat došo? Joj zakon,ful sam hepi.Okej,bokić!

Luka upravo parkira svog Mercedesa cabrio.Praćen zvukovima narodnjaka "Šampanjac",izlazi iz auta.Na sebi ima (pre)uske crne kupaće gaće i neizbježni lanac.

Luka:Alo,alo di ste? Al ste mi crne,kaj ste se kvarcale? Al fakat ste mi jebene.
Sonja:Luka,mislim fakat ono.Kakvo je to pitanje? Pa naravno da smo ase kvarcale,kuiš ono,kaj bumo došle na Zrče bijele? Fakat seljački.(preokreće očima i rasteže žvakaću po prstu)
Lana:Luka,kuiš ono,fakat sam ljuta na tebe.Kažeš da buš mi kupil Seven traperice ak ti popušim,mislim ono,kaj da ti još radim?Onak,helou,Seven džins.
Luka:Ma buraz,kuiš,moral sam odvest Merdžu na servis,zvučnici su fakat preslabi,kak bum slušal Milu Kitića na tome?Kuiš pa nisam ja neki ono,buraz.
Sonja:Helou Luka,onak daj fakat si više jadan s tim Mercedesom.Kuiš totalno fensi je Bentli,kaj ti je problem kupit tak superflaj auto?Onak,imaš Pačotice i Nokiju 8800 pa kaj nisi onda bogat?
Luka:Gle mala,fakat nemaš pojma o autima,ja sam ti reko da buš dobila Mini Kupera ak mi popušiš,kaj sad oćeš?
Lana:Onak,u Kozmu piše da je Mini Kuper totalno fensi auto,ja bum sve napravila za njega.Mislim ono,kuiš fakat moram pit prava Kozmo cura.Mislim ono.
Sonja:Viktorija Bekem ima Mini kupera,kuiš ona je onak žena koja definitivno ima stila.
Lana:Kaj ti briješ?! Nije nego je Peris Hilton!Ona je trendseterica i ona je fakat moj idol.Pa onak,moramo biti fensi,kaj ne?
Sonja:Ej Luka,a kad buš nas vodil na večeru?
Luka:Pa kuiš ak ti nije bed ono sendvič u MD-u,kuiš vidil sam neke prejebene traperice Riplej pa ono...
Lana:Ja vas fakat ne kužim,zakaj bi ja trebala jesti? Mislim ono,bum bila debela i ružna,a onda nisam ko Peris Hilton.A ona je fakat fensi.
Sonja:Ja ne bum jela ništa,to je fakat jadno,kuiš kak da si inače kupim Luji Viton torbicu? Kuiš ono...
(izvadi rozi iPod mini i raspali narodnjake)

2.scena:Lana i Sonja hodaju Ilicom i gledaju izloge.

Sonja:Joj kak nam je bilo prejebeno na Zrču,kuiš ono.Fakat jebeno.
Lana:Onak da,svi su me vidli da sam bila s onim likom,onak ima Audi TT i puno para,fakat je jebeno kuiš.A kaj ja to čujem,s kakvim si ti to likom bila? Kuiš fakat ono,moraš mislit na ugled,kuiš taj tvoj baš i nema novaca.Onak,helou?
Sonja:Sori,ali on ima crvenog golfa dvojku.
Lana:Helou?Koji je tebi kurac? Golfa? Daj se fakat saberi,kuiš ono.
Sonja:Pa kaj onda,ima para,sav je u Ripleju i Dizelu,mislim ono,kaj to nije dokaz?
Lana:Pa ok,kuiš ak je fensi i ak je pojam,kuiš onda je ok.
Sonja (pokazuje na izlog):Gle ove trapke Seven džins.Onak samo 2000 kn,fakat jeftino.
Lana:A kaj ja znam,kuiš nisam jela od kad sam si kupila one fakat fensi Pačotice...

četvrtak, 05.10.2006.

Novi post...(belive it or not)

Čuo sam komentare sa svih strana da sam zapustio svoj blog...Nažalost,istina boli.Znate onaj feeling kada vam u životu sve ide na živce,sve je dosadno,sve je rutinski i nema ni najmanje naznake da će se nešto promijeniti? Takve misli mi se trenutno motaju po glavi.Ne želim reći da sam trajno nezadovoljan,jer nisam,ali osjećam onu napast zvanu bezvoljnost kako me sve više i više prožima i potiskuje sve ono u meni po čemu me ljudi prepoznaju.Želim da se nešto promijeni,a ni sam neznam što.Jednostavno,nemam ikakve volje za promjenom.Ne mogu se čak ni odlučiti za novi dizajn bloga.Čak mi je i sam blog polako dosadio,jer gubim inspiraciju za postove.No,ne želim odustati od njega jer ima još puno stvari koje moram objaviti,samo što su one negdje u podsvijesti i čekaju svoj trenutak.Ali kada me obuzmu te naizgled mračne misli,njih potisnu one vedrije.Što meni u životu zapravo fali? Ne,nije najnoviji iMac (iako ga ne bi bilo loše imati) nego nešto sasvim deseto.Reklo bi se da imam sve,krov nad glavom,čistu i speglanu robu,relativno normalnu obitelj,prijatelje koji me nisu iznevjerili...Što čovjeku više od toga treba? Kad malo razmislim,shvatim da u životu imam skoro sve,samo što to ne znam iskoristiti za prave stvari.Svatko od nas ima potencijal kojeg treba iskoristiti,a ne potratiti na gluposti kao što većina nas radi.Što mi znači činjenica da brzo i lako učim kad sam takoreći upropastio 1. i 2. razred "dobrim" uspjehom koji je uz samo malo više vremena mogao biti odličan? Ne želim vas opterećivati sa svojim jadikovkama,jer one nikome ne trebaju.Želim toliko toga promijeniti,samo mi fali volje.Polako dobivam onu energiju koja me vuče novim,neistraženim aspektima vlastitog života koje sam dosad lagano ignorirao.Mislim da će biti bolje,jer život je zbilja nepredvidiv,ali vlastitu sudbiu određujemo sami,nije nam unaprijed određena.Katolici će reći da Bog ima plan za sve nas.Baš me briga.Ako se ne slažem s njime,može ih imati i milijun.Idemo dakle naprijed,jer ako ćemo se stalno osvrtati unatrag,kako ćemo biti spremi za suočiti se sa onime što donosi budućnost?


Eurythmics: Here comes the rain again

Here comes the rain again
Falling on my head like a memory
Falling on my head like a new emotion
I want to walk in the open wind
I want to talk like lovers do
I want to dive into your ocean
Is it raining with you

CHORUS:
So baby talk to me
Like lovers do
Walk with me
Like lovers do
Talk to me
Like lovers do

Here comes the rain again
Raining in my head like a tragedy
Tearing me apart like a new emotion
Oooooh
I want to breathe in the open wind
I want to kiss like lovers do
I want to dive into your ocean
Is it raining with you

CHORUS

So baby talk to me
Like lovers do

Here comes the rain again
Falling on my head like a memory
Falling on my head like a new emotion
(Here it comes again, here it comes again)

I want to walk in the open wind
I want to talk like lovers do
I want to dive into your ocean
Is it raining with you

utorak, 03.10.2006.

Pet najljepših/najboljih auta po Stevinom izboru

1) BMW serije 6 (coupe)


Reinkarnacija slavnog prethodnika iz 70-ih,nova šestica je dokazala da avangardni i pomalo kontroverzan Bangleov dizajn može biti i elegantan.Sportsko-elegantna forma,mješavina zaobljenih i oštrih linija,duga hauba i kratak stražnji kraj daju ovome automobilu nevjerovatnu dozu sportske elegancije o kojoj konkurencija iz Stuttgarta može samo sanjati.


2)Lancia Thesis


Luksuzno-sportski coupei i limuzine marke Lancia su bili san mnogih europljana.Talijanski stil i luksuz te izražene sportske tenzije učinili su automobile te marke kultnima i sve Lancije su imale "ono nešto".Zato je mnoge iznenadio Lancijin neuspjeh u devedesetima.Neuspješni nasljednici legendarnih modela Delta,Kappa,Lambda i ostalih su jedostavno podbacili zbog slabog financiranja sa strane Fiata i Lanca,nekad najbolji auti u koncernu Fiat su pali u drugi plan.Lancia je htjela vratiti u prvi plan svoje nasljeđe i ugled luksuznim modelom Thesis,koji se nastavlja na niz neuspješnih modela u posljednjih 15 godina.Iako je na tržištu već 3-4 godine,Thesis je toliko rijedak da ga svi uvijek gledaju sa čuđenjem,pa čak i u Italiji.Razlog je zbilja nepoznat,jer se radi o uistinu dobrom automobilu.Dizajn ima elemente retra i high-techa,oprema je na razini Rolls Roycea ali razvikana njemačka konkurencija je ipak uspješnija.


3) BMW serije 7


Do serije 7,većina BMW-a je nalikovala jedan drugome, što je iskoristila konkurencija.U BMW dolazi američki dizajner Chris Bangle koji ubrzo dizajnira seriju 7 i pokreće niz kontroverzi.Radikalni odmak od dosadašnjeg BMW-ovog dizajna i nove,neouobičajene forme su izazvale vrlo žestoke reakcije od strane obožavatelja koji su pokretali web-siteove protiv Banglea i čak pokušavali nagovoriti kupce na bojkot nove sedmice (što naravno nije uspjelo,BMW je zabilježijo prodajni rekord a Bangle još uvijek ima svoj posao-hvala bogu)


4)Renault Vel Satis


Još jedan u nizu francuskih pokušaja da uđu u luksuznu klasu je završio kao i dosadašnji.Dobar auto,odličan dizajn,puno opreme,jaki motori,napredna tehnologija i povoljnija cijena u odnosu na njemačku konkurenciju.Pa zašto ondaVel Satis nije toliko čest kao poneki BMW,Mercedes ili Audi? Odgovor je jednostavan: dizajn.Vel Satis je namijenjen buisness klasi koja traži sve gore navedeno,ali čini se da ipak ne želi tako ekstravagantne automobile.


5) Lancia Ypsilon


Redizajn (jesen 2006.)


Najmanja Lancia je oduvijek bila drukčija od ostalih gradskih auta.Auto sa najviše karaktera u svojoj klasi je u svojoj posljednjoj verziji (2003.) bio svojevrsna slamka spasa za posrnulu Lanciu.Fantastičan dizajn interijera (i najslabija verzija ima presvlake od brušene kože) i karoserije,velik izbor boja (postoje i dvobojne verzije) ,bogata oprema i odlični motori zaslužni su za popularnost Ypsilona.Uspješne reklamne kampanje naglašavaju da Ypsilon nije samo prijevozno sredstvo,on je i stvar za guštanje.Novi,redizajnirani model dolazi na tržište za koji tjedan,a novom reklamnom kampanjom V.Y.P (Very Ypsilon People) Lancia želi uspostaviti kult vozača Ypsilona i naglasiti njegovu individualnost.Još da je i koju tisuću eura jeftiniji…

Novi Ypsilon-kliknite ovdje

subota, 23.09.2006.

Barbecue Party @ Ivana's place

(klikni na sliku da se poveća)

Na početku...(dok su svi još pristojni)


Gaba,Sanja i Maja


Organizatorica i Šefica


Neki su odlučili sve snimiti i tako ucjenjivati razuzdane


Dok se neki ne obaziru na kameru


Svestrane ženske (obadvije su slobodne!!!)


Ali samo je jedna napravila super salatu!


Maja,Ema,Gaba,Aco,Sanja


Lucija & Monia


Ova ženska (Ema) stoji iza projekta "Mislim ono"


Friends


Hot Chicks!


Nekako smo veseliji nego inače!


Let's Dance!


I don't feel like dancing...(zato što ne mogu stajati )



Ovaj post nije do kraja gotov,zato što je ostatak slika u Eminom digitalcu.Većina slika se ipak neće objaviti,prvenstveno zbog važećih zakona Republike Hrvatske.

petak, 15.09.2006.

Debata (2)

Narodnjaci

Poput epidemije,prerađena narodna glazba naših susjeda na istoku se raširila Lijepom Našom.Narodnjački klubovi su postali glavna mjesta za izlazak i svaki grad u Hrvatskoj ima barem jedan.Naravno,po tome prednjači metropola ali i nekad mondena hrvatska ljetovališta postaju okupirana narodnjacima.Postoje glasine da ni "Hrvatska Ibiza" neće biti pošteđena narodnjaka.U čemu je tajna uspjeha i zašto ih ljudi toliko vole? Odgovor je jednostavan:mentalitet.Iako se hrvatski građani smatraju civiliziranim Europljanima,njihov je mentalitet još uvijek pravo balkanski te im istočnjački melos,besmisleni tekstovi,besciljno zavijanje i lagani taktovi očito odgovaraju.Vjerovatno nikoga ne čudi što su glavni posjetioci zagrebačkih eksponiranih klubova upravo pripadnici "zlatne mladeži" (za one koji neznaju:plitka i glupa mladež koja uopće nema pojma o životu,a glavna im je preokupacija kupovati ovo ili ono te ići na ta i ta mjesta i preseravati se sa svime što im tatice-tajkuni-lopovi omoguće) koji prethodno odu u jedan od pomodnih lounge barova što nerazgovijetnijeg imena i kurče se sa svim i svačim.Nakon gledanja tuđih i pokazivanja svojih fancy krpica,odlaze na narodnjake gdje plešu na stolovima,razbijaju čaše, deru se iz sveg glasa i daju svima do znanja da se ONI najbolje zabavljaju.Tu se još javljaju i pucnjave,tuče,naguravanja i ostali primjeri malograđanskog ponašanja.Tipični posjetitelji će imati na sebi nešto crno,cigaretu u ruci,Replay hlače iz Bosne (ili prave,za koje će gladovati dva tjedna) i derati će se iz sveg glasa...



Naravno,nisu svi slušatelji narodnjaka seljačine,niti to ova debata želi reći.Ako ste se slučajno pronašli u gore navedenom opisu,žalim slučaj...

srijeda, 13.09.2006.

Ipak pišem nove posteve!

Dugoročni čitatelji ovog bloga su vjervatno odahnuli ("Nema više Nokije!") no kao i uvijek,moram vas razočarati.Naime,Nokia je obnovila L'Amour kolekciju i predstavila 2 redizajnirana i malo poboljšana modela (7360,7373) i uvela potpuno novi model 7390.Idemo redom...

Nokia 7360 je sada dostupna u dvije nove boje,crnoj i bijelo-rozoj.Za razliku od prošlih modela,grafika i dizajn su sada pravilni geometrijski oblici i srcolike grafike koje podsjećaju na doba secesije.Memorija i karakterisitke su ostale iste a s njima i cijena.

Nokia 7373 je u odnosu na prethodnika dobila novi dizajn (također crna ili bijelo roza verzija) i par novih funkcija.Kamera je sada 2 megapiksela,Music player je standard a memorija je povećana na 32 MB uz priloženu memorijsku karticu od čak 128 MB.

Nokia 7390 je potpuno novi model s čime Nokia prekida tradiciju skupih modela bez prave tipkovnice.(7280,7380) Ovaj put se radi o preklopniku u dvije boje (smeđe crna i bijelo roza) i par novih funkcija dosad rijetkih za fashion klasu telefona.7390 je opremljen kamerom od čak 3,2 megapiksela,MP3 playerom i podržava mreže treće generacije.

Navedeni telefoni dolaze u RH početkom listopada,a cijene su zasada nepoznate.Više na Nokia Europe.

To naravno nije sve...

Apple je na "It's Showtime" eventu predstavio novi iPod,iPod nano i iPod shuffle.Također,iTunes Music Store sada nudi i skidanje pravih filmova po relativno jeftinim cijenama (12,99 $ za nove naslove,9,99 $ za stare) te igrice za iPod za 4,99 $.Iako novi iPodovi ne nude ništa spektakularno u donosu na stare,prošli su kroz par izmjena koje vrijedi spomenuti.

iPod je dobio novi model od čak 80 GB prostora i nove slušalice.Dizajn je ostao potpuno isti,ali ekran sada nudi 262 tisuće boja (prijašnji 65 tisuća) iako nije postao veći.Pravi novi iPod dolazi tek 2007. i imat će touchscreen preko cijele površine (navodno).

iPod nano se sada nudi u pet boja (roza,plava,zelena,srebrna,crna) i kućište je od aluminija (otporno na ogrebotine).Kapaciteti su ostali 2 i 4 GB uz novi od 8 GB.Inače,novi nano je još tanji i još lakši (kako?????) a kapacitet baterije je povećan na 24 sati rada.

iPod shuffle je sada još manji,i možete ga kao bedž pričvrstit na rukav,džep,remen...Nudi se u samo jednoj veličini (1 GB) a u potpunosti je napravljen od aluminija.

Slike,specifikacije i ostalo možete pogledati ovdje.

petak, 01.09.2006.

Novi post...

Uskoro započinje nova školska godina...Mučenje,inkvizicija,drilanje...Kako hoćete.Uglavnom,ovaj dio posta posvećujem onima koji zbog spleta nesretnih okolnosti neće sjesti s nama za pošarane klupe Glupo mi je upirati prstom i govoriti stvari tipa "sami ste si krivi" jer jebiga...ljudi smo,griješimo.Nitko nije savršen...No uglavnom...Idemo redom kako smo sjedili :)

IRMA:U prvome razredu smo si bili super,u drugome ne vaš toliko...Ah jebiga,nešto joj je udarilo u glavu,nije se složila sa školskim pravilima (a tko bi?!) i tjerala je svoju viziju i svoju priču od početka do kraja.

NINA:Ljepotica,šminkerica,Replay girl,ona-iz-pussycat dolls...Kako hoćete.U drugome razredu smo se totalno našli,stalno smo sjedili zajedno,zajebavali se,pisali sve i svašta,pričali sve i svašta,tražili razne ulice po Zgb-u ...Uglavnom,nikada nam nije bilo dosadno zajedno.

PETRA :i s njom sam se super snašao u 2. raz,i u biti najviše će mi faliti 5ra i Nina.Svaki sat smo imali neku drugu temu (najdraži predmet je dakako matematika) a zajebancije na temu 5ra & Meter,zec (vuf!),Petra Esmeralda Marisol,don Juan de Meter i ostale će nam još dugo stati u pamćenju.

ZVONA:Nikad si nismo bili pretjerano super,ali najviše ćemo ga pamtiti po otkačenom smislu za humor i britkim,sarkastičnim komentarima.

ROBI:Sjedili smo zajedno pod zemljopisom,uvijek smo umirali od smijeha pa je gđa. Nebesnica kreštala "Novosel! Šandor" (inače proziva "pričalice" i "srednji red,treća klupa" )

IVONA:Što reći o njoj...Po mom mišljenju je od početka fulala školu,ali ovak je bila ok.


Medijska kritika by Stevo

Mtv Video Music Awards:Voditelj Jack Black mi nije duhovit ni u filmovima,a posao voditelja je učinio s puno nepotrebnog afektiranja i infantilnosti pokušavajući na silu biti smiješan.Bivša zatvorska ptičica Lil' Kim je uz pretenciozan govor najavila svoj povratak,a dokaz da su nagrade ove godine podbacile je činjenica da je nagradu osvojio James Blunt. Tko bi normalan njemu dao nagradu za nevjerovatno patetične tekstove,besmislene spotove i beskrajno iritantno skvičanje (pardon,pjevanje)?Jedina dobra stvar je pojavljivanje obećavajućeg benda Panic! At the disco i nastup My Chemical Romance na vrhu nebodera.

Bitka za Islam (HTV1)Odlično napravljen dokumentarac,nije dosadan i ne gnjavi nepotrebnim podacima već iz razgovora s prosječnim ljudima i "revolucionarima" daje dobru sliku o stanju u islamskim zajednicama nakon 11. rujna 2001.

Paris Hilton:Stars are blind Nakon parfema,kućnih videa,torbica,odjeće,satova,registracije vlastitih izjava (stavila je patent na rečenicu "That's hot!") sirota mala bogatašica je postala i pjevačica.Njezin slatkasti ljetni hit "Stars are blind" zvuči kao da ga ne pjeva ona,nego da je unajmila nekoga da otpjeva umjesto nje (zar bi nas to iznenadilo?)Evo što su fantastične sestre Starr rekle o njoj u svojoj podcast-emisiji:"She is famous for being famous,and nobody knows what for is she famous,but everybody is buying her perfumes and clothes,and her videos,so she gets even more famous"

Bevis and Butthead (VH1)Glupi,bizarni,neukusni,besmisleni,dosadni,odvratni...Kako hoćete,ali Beavis i Butthead su najbolji primjer MTV-evog crtanog filma ikad.Najbolje fore svih epizoda su kada komentiraju spotove:"This sucks!","This guy has stupid hair","Check out that chick's boobs","This is cool","That guy is ugly","This is crap".

My Super Sweet Sixteen (MTV) Iako sam već pisao o ovoj emisiji,nedavna epizoda me natjerala da pišem ponovno.Ovaj puta je protagonist Darnell koji želi u velikom stilu proslaviti svoj rođendan pa odlučuje da želi imati Rihannu kao gošću.Rihanna pristaje,ali da bi bio siguran da će doći,Darnell joj poklanja sat vrijedan nekoliko tisuća dolara,i govori da je siguran da će ga Rihanna više respektirati,s obzirom da on ima toliko puno para na bankovnom računu.Predaja pozivnica je napravljena u tematici kraljevstva,koju je Darnell odabrao za temu svoje proslave.Naime,oni neizmjerno sretni uzvanici su došli po svoje pozivnice u dvorište,gdje su se valjali po snijegu od sreće dok ih je Darnell promatrao sa pravog kraljevskog trona.(naravno sa krunom i žezlom).Proslava je izvedena u kraljevskom stilu,na nju je potrošeno oko 300.000 $,a Darnell je dobio Mercedesa S-klase.Nastupao je neki no-name rapper,a najbolji dio cijele emisije su slavne izjave:"Everyone at the party must see how rich i am","My dad is going to spend 300,000 $ for my party but that's okay,cause i'm totally worth it." Jedan istomišljenik je u iTunesima napisao ovo (nače,možete kupovati epizode po cijeni od 1,99 $ na iTunesima):"This is the show to watch.Well,unless you're one of them and you finally understand that the joke is on you"

<	siječanj, 2008
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?